Od dana kad je osmišljena prva stepenica, pa do današnjih dana njen smisao je ostao isti, lakše prevladavanje visinske razlike pri kretanju.
Kod osmišljavanja stepeništa potrebno je voditi se osnovnim pravilima struke koja jasno određuju tehničke karakteristike svake stepenice, njenu visinu, i dubinu, dok sam prostor u koji se smješta određuje njenu minimalnu širinu.
Svaka vrsta materijala od kojeg se stepenica može izraditi daje određeni vizualni utjecaj na prostor u kojem se nalazi i uvijek treba paziti na cjelovitost početne ideje s kojom se krenulo u osmišljavanje prostora kuće.
Drvene stepenice, bez obzira na vrstu drva, okružujućem prostoru uvijek daju izvornu toplinu i ljepotu prirode, koju primjerice ne mogu dati suvremeni materijali poput stakla ili metala.
Da bi se drvene stepenice uklopile kao dio veće cjeline, potrebno ih je vezati na detalje poput drvenih ulaznih vrata i prozora.
Stepenice mogu u cijelosti ili djelomično prekrivati betonske ili metalne nosive konstrukcije.
Suvremeni dizajn nalaže polaganje samo drvenih gazišta na postojeću konstrukciju, dok se međuprostor između dva gazišta ostavlja otvorenim ili se boji, ovisno o vrsti nosive konstrukcije stepeništa.
Ako su u prostoru smještene kao središnji detalj, tada se stepenice izrađuju kao samonosiva drvena konstrukcija i daju nezamjenjiv pečat ambijentu.
Izrađuju se od više komada masivnog drva lijepljenjem. Osim proizvodnje važna je i montaža, tj. da se adekvatno postave jer u protivnom može doći do škripanja. Uglavnom se izrađuju od hrasta, a sve češći je trend da se bajcanjem boje u bijelo i zatim lakiraju.
